Danas se tehnologija posmatra kao ključni strategijski resurs preduzeća koji omogućava ispunjenje njegovih planiranih ciljeva. Eksplozija u razvoju tehnologija, skraćenje tehnološkog ciklusa i globalizacija tehnologije uzrokovali su revolucionarne promene u ulozi tehnologije u uspostavljanju strategije preduzeća. Tehnologija je zaista postala globalni resurs koji se, pod određenim uslovima, može imati na raspolaganju, a licence saglasnosti sve se više zamenjuju formom saradnje poslovnih partnera – zajedničkim ulaganjima.
Ovako izmenjena uloga tehnologije imala je uticaja na proces strateškog planiranja u preduzeću, strategiju procesa istraživanja i razvoja, proizvodnju, finansije i marketing, izbor i organizaciju kadrovskih resursa, doprinos tehnologije strateškom biznisu preduzeća kroz njegov rast, rast dobiti i kulturu poslovanja preduzeća i njegovu organizaciju.
Cilj strateškog planiranja u preduzeću je da razvije preferiranu strategiju koja će voditi u ostvarenje poslovnih ciljeva preduzeća. U procesu planiranja, tehnologija može da preuzme jednu od sledećih uloga: da bude element reaktivne strategije planiranja, da bude element koji vodi proaktivno u proces strateškog planiranja, da postane predvodnik strateškog planiranja u korporaciji.
Razlikujemo tri načina uticaja tehnologije na planiranje strategije kompanije: reaktivno, proaktivno i aktivno.
Tehnologija kao reaktivni element planiranja podrazumeva da segmentu Istraživanja i razvoja stoji na raspolaganju odgovarajuća tehnološka kopija, samo treba doneti odluku da li praviti sam ili kupiti. Takođe, postoji fleksibilnost u uvođenju novih tehnologija, jer ne postoji sindrom remanencije. U oblasti inženjeringa mora postojati jak sistem za projektovanje proizvoda i proizvodni inženjering. Omogućeno je projektovnje kvaliteta i pouzdanosti. U oblasti proizvodnje nužno je prvo pilot-postrojenje, a onda masovna proizvodnja. U oblasti marketinga nužno je fazno uvođenje novih modela. Rizik je relativno mali, ali se može jednostavno njime upravljati.
Proaktivna strategija planiranja koristi nove tehnologije da uspostavi strategiju kompanije na bazi jednostavnih konkurentskih prednosti. Pri tome, neophodno je postojanje potencijalnih tržišta za nove proizvode koji su rezultat novih tehnologija. Ključna uloga kompanije je u tome da se inovira programski, sprežući tehnologiju i tržišta na kreativan način. Kod proaktivnog planiranja Istraživanje i razvoj vodi razvoj glavnih tehnologija u kompaniji na kojima bazira svoj uspeh, ali koristi i druge tehnologije. Inženjering mora imati inovativni pristup u projektovnju i sposobnost brze inkorporacije novih tehnologija. Proces proizvodnje se odlikuje kratkim ciklusom i postoji flaksibilnost kod uvođenja novih proizvoda. Marketing kompanije stimuliše zahtev za nove proizvode. Raste potražnja za aplikacijama sa minimalnim izmenama proizvoda. Rizik je relativno visok, ali je dobit srazmerna visini rizika.
Kada se teži da tehnologija bude jedinstveni predvodnik za sve korporacijske strategije i kada je sama tehnologija de-facto strategija kompanije, tada se takav način planiranja naziva aktivnim ili još i prema japanskom drvetu bonsai – strategija „bonsai stablo“. Koren drveta predstavlja generičke, bazne tehnologije, stablo drveta predstavlja tehnološki biznis potencijal: grane drveta su proizvodne linije, a lišće na granama su proizvodi.
Kada je tehnologija aktivni učesnik u razvoju kompanije, istraživačko-razvojne aktivnosti morju biti usmerene na razvoj i kombinovanje glavnih tehnologija da bi se dobili novi proizvodi. Takođe, mora se projektovati nekoliko baznih proizvoda koji vode u različite finalne proizvode. Pri tome, proizvodni ciklus tih baznih proizvoda je dug i zahteva velika ulaganja. Marketing je suočen sa neprekidnim traženjem novih primena u širokom spektru industrije. Rizik je znatno manji, ali se zahteva dugoročna vizija razvoja kompanija.
Autor teksta:
dr Zorica Sagić, profesor strukovnih studija
Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija – Odsek Užice