U poslovnoj organizaciji savremenog doba, uspešno rukovođenje i rešavanje velikog broja problema nezamislivo je bez timskog rada. Sami timovi predstavljaju deo organizacione kulture u preduzeću i formiraju ih menadžeri. To su organizovane specijalizovane grupe koje su formirane sa ciljem da se izvrši neki zadatak. Tim čini mala grupa ljudi koji poseduju komplementarna znanja i veštine, predani su zajedničkom cilju i imaju osećaj zajedničke odgovornosti.
Tim predstavlja moderan i fleksibilan način organizovanja čiji je zadatak realizacija određenog posla. Timski rad nije ideja koja se skoro javila. Počeci nekih grupa koje su imale karakteristike timskog rada beleže se još šezdesetih godina prošlog veka. Postali su veoma popularni u literaturi o menadžmentu i sastavni deo svih srednjih i velikih svetskih kompanija. Razvoju timova je najviše doprineo ekonomski razvoj Japana.
Timski rad se koristi i uvodi kao način jačanja zaposlenih i podsticanja njihovog razvoja radi poboljšanja organizacionih rezultata rada. Pod timom se podrazumeva poseban oblik organizacije zajedničkog rada većeg ili manjeg broja kompetentnih lica različitih sposobnosti i znanja sa različitim zadacima, ali istim zadatim zajedničkim ciljem i koji se smatraju odgovornim za svoj rad i za rad tima.[1] Dakle, zajednički rad i zajednički cilj predstavljaju suštinu tima i timskog rada, jer ukoliko članovi imaju različite ili suprostavljene ciljeve, ne možemo govoriti o uspehu tima, tako da možemo reći da je tim oblik formalne organizacije zajedničkog rada ljudi koje povezuje misija, cilj, zadatak i interes.[2] Članovi tima su čvrsto vezani jedan za drugog i opredeljeni da podrže svakog člana ponaosob. Uspeh svakog pojedinca je uspeh i tima kao celine.
Kroz timski rad se povećava produktivnost rada, ostvaruju se bolji rezultati poslovanja i olakšava se prilagođavanje organizacionim promenama.
Prednost timskog rada ogleda se i u tome što su članovi tima motivisani da kontinuirano uče i usavršavaju se, da izražavaju veći stepen spremnosti za preuzimanje rizika, da imaju bolje međuljudske odnose i sl. Sama organizacija postiže racionalniju iskorišćenost ljudskih resursa, smanjuju se troškovi u poslovanju, ostvaruje se veća konkurentnost na tržištu itd.
[1] M. Vasić, Timovi i timski rad, Zavod distrofičara Banja Luka, 2004.god, str. 10
[2] M. Petković-N. Janićijević-B. Bogićević,Organizacija,Ekonomski fakultet Beograd,str.339
Autor teksta:
dr Zorica Tanasković, profesor strukovnih studija
Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija – Odsek Užice