Današnje vreme obiluje informacijama. Čitav svet je sazdan na njima. One su pokretači ekonomskog, kulturnog, političkog, obrazovnog i drugog života. Umeti ih plasirati, tumačiti, usvajati podrazumeva i razumeti forme u kojima se najčešće prezentuju.
Osnovni i najvažniji oblik novinarskog izražavanja je vest. Reč je o najkraćem i najbržem saopštenju. Njen zadatak je da ukaže na novinu. Vest mora da odgovori na 5 + 1 pitanje: KO, ŠTA, GDE, KADA, ZAŠTO i KAKO. Početak vesti, tzv. lid, podrazumeva najčešće odgovor na pitanje KO, ŠTA i ZAŠTO, iako postoje situacije kada počinje sa odgovorom na pitanje KADA i GDE.
Postoje tri sistema pisanja vesti:
– sistem obrnute piramide (najprimenljiviji) u kome se činjenice iznose po njihovom značaju, a ne po redosledu događaja;
– sistem hronologije (najmanje zastupljen), koji poštuje redosled nekog zbivanja;
– sistem odloženog dejstva, gde se na samom početku iznosi jedna od mnoštva činjenica, koja ima funkciju da zainteresuje i nagovesti ono najbitnije koje će se saopštiti kasnije.
Za razliku od vesti koja konstatuje činjenice, izveštaj ih dalje objašnjava i razrađuje. Ova forma ne počinje kao vest. Njegova kulminacija je u sredini izlaganja. U njemu je pored odgovora na spomenuto 5 + 1 pitanje, izneta i hronologija događaja. Takođe, ovde su važne i ocene i procene zbivanja, kao i izjave kompetentnih. Postoji više vrsta izveštaja:
– opšti (pruža činjenice o događaju u opštim konturama);
– tematski (fokusiran na jednu ili više tema);
– analitički (u kome izložene činjenice doprinose široj analizi događaja);
– reportažni (podrazumeva i opis atmosfere).
Članak je ozbiljana forma izražavanja. Pisati članak podrazumeva analiziranje, procenjivanje činjenica, kao i njihovo sintetizovanje. Ovom formom saopštavanja vrši se usmeravanje mišljenja i poimanja društvene zbilje. Započinje uvodom u kome je iznet predmet analize, a potom se nagoveštava i osnovna teza izlaganja. Središnji deo se temelji na glavnom argumentu, koji potkrepljuje predočenu tezu i opovrgava ono što joj protivureči.
Zaključak je sinteza iznesenog, naglasak na najvažnije ili dobro postavljeno pitanje, ali i podstrek za dalje istraživanje.
Komentar je analitički oblik izražavanja koji tumači, vrednuje činjenice, ličnosti i događaje. Za razliku od članka, komentar tretira užu tematsku oblast i daje objašnjenje društvenog značaja odnosne tematike. On pojašnjava okolnosti nastanka određenog događaja, fenomena, problema i sl. Najčešće se odnosi na neku aktuelnost (tema dana), ali takođe može da neki davnašnji problem nanovo oživi i učini ga vrednim razmatranja. Konkretnost i sažetost su važne odlike komentara. Pored afirmativnog, postoji i kritički komentar baziran na suprostavljanju i kritici. Najčešće počinje iznošenjem spleta činjenica koje otkrivaju tretirani događaj. Početak može da bude i u formi postavljenih pitanja, ili aluzije, zagonetke i sl. koje doprinose dinamici saopštavanja. Potom sledi podrobna analiza iznetih argumenata. Zaključak može biti u sličnoj formi kao i uvod. Svrha mu je da zainteresuje, rezimira, opomene i ukaže.
Intervju se odnosi na javni razgovor, u formi postavljenih pitanja i pruženih odgovora. Ovde je reč o prikupljanju činjenica iz prve ruke, što ovu formu čini posebnom. Dobar intervju osim neophodne pripreme podrazumeva i dobro odabranu temu i sagovornike, adekvatna pitanja i pravo vreme.
Postoji više vrsta intervjua:
– klasični (pitanja i odgovori teku hronološki);
– interpretativni (redosled pitanja i odgovora ostaje isti, samo su prepričani);
– narativni (razgovor iznet u vidu celovitog pričanja bez obzira na redosled i da li je sve obuhvaćeno);
– kolektivni (podrazumeva više intrevjuisanih lica);
– reportažni (uz pitanja, odgovore i zapažanja reportera);
– konferencija za štampu (gde se informiše više zainteresovanih);
– anketa (vrši se izjašnjavanje više lica).
Reportaža je žanr koji podrazumeva sponu aktuelnog, umetničkog i subjektivnog. No, ona je realna priča o ljudima i događajima, izneta na emotivan, opisan način. Svedok je nekog događaja, života ili predela. Slobodnija je u izveštavanju od ostalih oblika izražavanja. Maštovitost, ležernost i dugovečnost su njene ključne karakteristike. Akumulirala je mnogobrojne analitičke forme (nosi primese vesti, izveštaja, komentara…), ali ih nadilazi svojom ekspresivnošću. Čini je sledeća kompozicija: ekspozicija (uvertira koja se temelji na ključnim informacijama i povodu za pisanje), zaplet (razrada teme), kulminacija, rasplet i zaključak u smislu završne reči i utiska.
Autor:
Vesna Vasović, profesor stukovnih studija
Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija–Odsek Užice