Klaster je oblik preduzetničke infrastrukture koju na jednom geografskom području čine međusobno povezani privredni subjekti koji posluju u istim, srodnim ili različitim delatnostima i sa njima povezani specijalizovani dobavljači, pružaoci usluga, obrazovne i naučnoistraživačke institucije, agencije i drugi.
Ovaj instrument preduzetničke infrastrukture je takozvani „soft“ instrument, odnosno ne podrazumeva obavezno ulaganje u infrastrukturu u vidu objekata, kancelarijskog i/ili proizvodnog tipa, već organizovanje i ugovorno povezivanje preduzeća, institucija i organizacija koje učestvuju u lancu vrednosti jednog proizvoda ili grupe proizvoda radi povećanja konkurentnosti, obima proizvodnje, poboljšanja kvaliteta ili smanjenja troškova. Klasteri sami po sebi mogu biti formalni i neformalni. Mogu biti trajni ili jednokratni (konzorciji za dobijanje poslova). Takođe, mogu biti lokalni, regionalni, nacionalni ili internacionalni u smislu porekla i lokacije članova.
Klaster označava skup odnosno organizaciju međusobno povezanih proizvodnih i/ili uslužnih preduzeća, njihovih dobavljača i potpornih institucija sa određene teritorije, stvorenu radi zajedničkog nastupa na tržištima i sticanja konkurentske prednosti.
To je relativno nova forma udruživanja i povezivanja nastala pre dvadesetak godina u razvijenim zemljama da bi u zemljama u tranziciji počela da se razvija pre desetak godina.
Klasterski pristup podrazumeva teritorijalnu (geografsku) koncentraciju. Međutim, razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija omogućava i tzv. virtuelne klastere – grupisanje preduzeća na relativno velikoj teritoriji.
Brojni su razlozi zašto se preduzeća udružuju u klastere. Kroz klastere, MSP su u poziciji da postignu poslovne rezultate koje bi teško ili nikako mogli da postignu samostalnim nastupom na tržištu, a to su: razmena iskustava; lakši pristup novim tehnologijama, primena novih materijala i proizvodnih procesa; unapređenje odnosa na realciji kupci–dobavljači; niži troškovi kroz zajedničko istraživanje i razvoj novih proizvoda i tehnologija; lakše osvajanje novih tržišta; unapređenje kvaliteta proizvoda i usluga i sl.
Specijalizacija poslovanja je druga bitna komponenta klastera: slični proizvodni programi i tehnologija; slični ili isti dobavljači, kupci i tržišta.
Članice klastera zadržavaju svoju samostalnost. Istovremeno, oni su konkuretnti, ali i saradnici u zajedničkim aktivnostima. Zato je međusobno poverenje bitan element u funkcionisanju jednog klastera.
Autor teksta:
dr Zorica Tanasković, profesor strukovnih studija
Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija – Odsek Užice