Globalnim zagrevanjem se obično naziva rast temperature najnižih slojeva Zemlјine atmosfere. Javlјa se usled povećanog efekta staklene bašte. Efekat staklene bašte je prirodno prisutan proces kojim se zagreva Zemlјina površina i atmosfera. Rezultat je interakcije Sunčevog zračenja i sloja Zemlјine atmosfere koji se proteže do 100 km iznad Zemlјine površine. Neki gasovi, poput vodene pare, uglјen-dioksida, metana i azot-suboksida, apsorbuju deo zračenja, privremeno sprečavajući njegovo otpuštanje u svemir. Ovakav protok toplotnog zračenja stvara ravnotežu između ukupne količine toplote koja dolazi od Sunca i količine toplote koja se otpusti u svemir što je od velikog značaja za održavanje klime koja omogućava opstanak života na Zemlјi. Bez gasova staklene bašte, toplotna energija apsorbovana i odbijena od Zemlјine površine lako bi se vratila nazad u svemir, pa bi prosečna temperatura na Zemlјinoj površini bila oko -19°C, za razliku od sadašnjih 15°C.
Uzroci: Najzastuplјeniji prirodno nastali gasovi staklene bašte su: vodena para, uglјen-dioksid, metan i azot-suboksid. Supstance nastale čovekovom aktivnošću koje se ponašaju kao gasovi staklene bašte uklјučuju hlorofluorougljenici, hidrohlorofluorougljenici i hidrofluorougljenici. Korišćenje i ispuštanje hemikalija u atmosferu uzrokuje globalno zagrevanje, oštećenje ozonskog omotača i ima uticaj na klimu. Hlorofluorougljenici i haloni danas se smatraju najvećim „krivcima” razaranja ozonskog omotača. Smatra se da je uzrok porasta temperature posledica lјudskih aktivnosti kao što je spalјivanje fosilnih goriva i aktivne deforestacije (krčenja šuma). Fosilna goriva su bogata uglјenikom, a kada se spalјuju, proizvode uglјen-dioksid.
Efekti globalnog zagrevanja: porast prosečne temperature (procenjuje se, da će se srednja globalna temperatura atmosfere do 2100. godine povećati za 1,6 do 6,4oC), više od tri milijardi lјudi će do 2070. godine živeti u ekstremno toplim mestima, češća pojava jačih uragana i oluja, češća pojava poplava i suše u različitim regionima sveta, smanjivanje količina dostupne slatke vode, veliki poremećaji u različitim ekosistemima usled njihovog „pomeranja” na sever, iščezavanje pojedinih bilјnih i životinjskih vrsta (preko 34000 bilјnih i 5200 životinjskih vrsta širom sveta je pred izumiranjem; svakoj četvrtoj vrsti sisara preti istreblјenje a pred izumiranjem je i 50% bilјaka), povlačenje planinskih glečera, povećanje nivoa mora, porast temperature velikih vodenih površina, širenje zaraznih bolesti (npr. malarije) u severnije predele, poremećaji u lancima ishrane, poremećaji u životnim ciklusima, migracije lјudi.
Rešenja: Smanjenje upotrebe fosilnih goriva, korišćenje obnovlјivih izvora energije (solarna energija, snaga vetra, snaga okeana, energetski efikasne kuće, električni automobili, korišćenje i proizvodnja biogoriva), zaustavlјanje emisije uglјen-dioksida, korišćenje javnog prevoza, odabir hrane, sprečavanje deforestacije. Globalno zagrevanje je veoma kompleksno i komplikovano pitanje. Iako postoje naučne činjenice, pitanje je da li porast temperature može u potpunosti da se predvidi. Čovečanstvo mora da preduzme akcije za smanjenje emisije uglјen-dioksida. U suprotnom bi sadašnje generacije ostavile potomcima zagađenu životnu sredinu i nestabilnu ekonomsku situaciju.
[1] Shaftel, Holly. „Overview: Weather, Global Warming and Climate Change”. NASA. 2021.
[2] Trumbulović Ljilјana: Izvori zagađenja životne i radne sredine, Savez inženjera Srbije, 2011. Beograd, ISBN 978-86-87183-20-9.
Autor teksta:
dr Ljilјana Trumbulović, prof. str.stud.
Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija-Odsek Užice