Trg Svetog Save 34, 31000 Užice, Srbija; PIB 111925736; ŽR 840-2114666-27
031/513-385, 512-013
skola@vpts.edu.rs

Blog // Ekološki otisak

Odsek Užice Akademija Zapadna Srbija

Održivi razvoj podrazumeva ekonomski rast jednog društva koje ostvaruje proizvodnju različitih dobara bez negativnih pojava zagađenja okoline. Najčešće navođena definicija održivog razvoja je definicija koju je sačinila Svetska komisija za životnu sredinu (tzv. Bruntland komisija) 1987. godine:

„Održiv razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a da ne dovodi u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe“. Biokapacitet planete Zemlje je njen ukupan regeneritivni, prirodni kapacitet koji je na raspolaganju da zadovolji ljudske potrebe. Danas je razvijeno nekoliko modela kojima se procenjuje da li se resursi troše brže ili sporije od njihove regerativne sposobnosti. Jedna od metoda je metoda analize ekološkog otiska. Ekološki otisak je mera potrošnje prirodnog kapitala, a analiza ekološkog otiska poredi ekološki otisak sa raspoloživim biokapacitetom. To je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara potrebnih da bi se zadržao sadašnji visoko-potrošački život. Meri se u hektarima i pokazuje koliko je svakom od nas, odnosno pojedinom gradu ili državi, potrebno površine da zadovolji potrebe u hrani, stanovanju, energiji, transportu ili zbrinjavanju otpada.

Ekološki otisak može se računati u odnosu na: pojedinca, preduzeće, državu, regiju i ukupan broj stanovnika na godišnjem nivou. Ekološki otisak čine:

  • Otisak emisije ugljen-dioksida
  • Otisak ishrane
  • Otisak stanovanja
  • Potrošački otisak

 

Otisak svih stanovnika na Zemlji naziva se globalni otisak ili ekološki otisak čovečanstva. Nacionalni ekološki otisak računa se iz neto potrošnje svake države uz dodavanje uvoza i oduzimanje izvoza te države.

Trenutno su potrebe čovečanstva za prirodnim resursima 50% iznad nivoa koji planeta Zemlja može da podnese. Zemlji je potrebno godinu i po dana da obnovi resurse koje čovečanstvo potroši za godinu dana.

Sa porastom populacije raste i potražnja za resursima, a smanjuje se raspoloživ broj hektara po osobi, što vodi ka ekološki neodrživom sistemu.

Literatura:

[1] Naumović, Z., Jaćimović, N., Kostić, D., Ivetić, M., (2014) Osnove ekološkog inženjerstva, Građevinski fakultet, Beograd

Autor teksta:

dr Snežana Aksentijević, profesor strukovnih studija

Akademija strukovnih studija Zapadna Srbija – Odsek Užice